Kupnjom meda moguće je pogriješiti i kupiti lažni. Umjetni med je apsolutno beskoristan, a razni aditivi pretvaraju ga u nekvalitetni proizvod.
Vanjski znakovi meda
Ugodne, mirisne arome. Ponekad postoji trnovit okus, to ovisi o sorti. Može uzrokovati grlobolju. Litra meda trebala bi težiti više od 1, 5 kg. Med se lako utrljava u kožu ruku. Na površini meda ne bi trebalo biti mjehurića. Prirodni proizvod ima čestice voska i polena. Budite sumnjičavi prema potpuno prozirnom medu. Preporučljivo je kupiti kristalizirani med, jer ga je vrlo teško lažirati. Po ukusu, trebao bi biti sladak, ali ne i zatvoren.
Prirodna viskoznost meda
Potrebno je umočiti žlicu u med, i podići je. Pravi med će glatko teći i vući se. Umočite žlicu u med i okrenite je jednom ili dvaput. Pravi med neće isušiti, već će se omotati po obodu žlice.
Provjera meda kod kuće
Med stavite na mali komad papira i zapalite. Pogledajte reakciju. Pravi med će biti blago tekuć i neće mijenjati boju. Umjetni med će se rastopiti i pocrniti. Otopite med u vodi, snažno protresite. Ovaj proizvod neće imati sedimenta, a uzorak će nalikovati saću. Možete dodati nekoliko kapi joda u vodu, ne smije se mrlja i postati plava. Stavite komad kruha u med. Ako nakon 15 minuta kruh postane mekan, tada je proizvod umjetan. U pravom medu, kruh će postati tvrd. Morate uzeti komadić papira i nanijeti malo meda. Nakon nekog vremena papir bi trebao ostati suh. Stavite nekoliko kapi na dlan i nacrtajte kemijskom olovkom. Ne bi trebalo biti ljubičastih mrlja.
Provjera meda na šećer
Ako se med doda šećer, tada će biti šećerna, a boja sumnjivo bijela. Umjetni med nema adstrigentno. Prozirna je i nema aromu. U čaj stavite žlicu meda i otopite je. Ako je čaj zamućen, u proizvodu ima šećera. Pravi med nema talog, a čaj samo malo potamni.
